Psi u službi zombija
Na žalost živimo u vremenu čistog materijalizma u kojem su humane osobine čovjeka skoro nestale. Nepovratan proces tranzicije i zamjenjenih teza utkao se duboko pod kožu svakog čovjeka. Izgubljene duše kao zombiji lutaju gradovima i sa njima upravljaju samo nagoni za preživljavanjem pa makar to značilo i gaženje preko mrtvih. Da pričamo istinu možemo da dokažemo na stotine primjera ali mi ćemo se kao i uvijek držati teme zbog koje postojimo. Azili, šinteraji, masovne grobnice za nedužne pse. Pravi razlog njihove masovne eutanazije nije njihovo postojanje i greške koje su napravili već klasičan biznis i trka za novcem. Što više pokupljenih pasa sa ulice to više novaca u džep nabjeđenim gazdama takozvanih azila i onima kojih štite pod okriljem države. Nemojte da se zavarate pa da pomislite da isti osjećaju duševnu bol za nepoštenim ubijanjem pasa. Pogrešili bi jer njihove duše su odavno mrtve. Ništa bolji nisu ni oni takozvani ljubitelji pasa koji sve što imaju „daju“ za pse i njihovo spašavanje a oni sami nemaju ni jedan dan radnog staža. Šta reći o takvoj vrsti zombija. I njihovi obroci koji jedu sa također umrljani krvlju nedužnih životinja. Pod okriljem humanosti skupljaju se kojekakve donacije koje završavaju direkto u džepove nabjeđenih zaštitara a u životu im nije palo na pamet da naprave bar jednu drvenu kućicu za napuštene pse i tako pomognu. Važne su fotografije što više napaćenog psa da bi donacija za njim bile veće i bolje i sve to pod velikim upitnikom da li će se za istog psa odvojiti bar deseti dio za njegovo liječenje. Društvene mreže preplavljene su neljudima koji ustaju rano i po čitav dan po društvenim mrežama samo čekaju svoju priliku da otmu svojih 10, 20 ili više eura.
Posebna vrta zombija su i takozvani humanisti koji svojim fotografijama preplavljuju internet sa psima kojima je hitno potrebna pomoć. Oni su ih lično fotografisali negdje u gradu a da ni sami nisu apsolutno ništa uradili da pomognu unesrećenoj životinji. Jer oni nemaju vremena za to jer žure za svojim izvorom novaca ali zato imaju vremena da satima dangube na internetu i glume istraumirane likove jer su vidjeli grozne slike napaćenog psa.
Tranzicija društva iz dobrog i humanog života u zombizam, ili kako već, trajala je vrlo kratko na veselje i sreću onih koji su nam je nametnuli. Proces ka boljem je odavno izgubljena bitka.
Sve u svemu i ovakvi tekstovi ostaju nezapaženi jer većina nema ni vremena da ih pročita.
Svima onima koji imaju još malo u sebi pameti želimo mnogo sreće u budućem životu ako se on opšte može tako nazvati….
CENTAR ZA PSE
MOJ PAS
