Neobična priča o psu Čedi dirnuće vas u srce.

Da društvene mreže itekako mogu biti korisna alatka potvrđuje jučerašnji događaj u Čačku. Naravno, u skladu sa portalom, glavni akter je jedan pas po imenu Čeda. Pas rođen pod srećnom zvezdom! Naime, na fejsu postoji mnogo grupa i stranica čija je suština udomljavanje napuštenih pasa i mačaka, kao i oglašavanje nestalih ljubimaca. Često smo u dilemi da li oglasiti, ima li svrhe, kolike su šanse da se ljubimac pronađe, kolike su šanse da „ničiji“ postane „nečiji“. Pas Čeda i njegova priča vraća nam nadu da šanse postoje. Samo treba biti uporan. Nikad ne odustajati. Nikada ne smatrati da si dosadan i ne pristati da te ubede da šanse nema. Krajem oktobra prošle godine naša sugrađanka Ana postavila je fotografiju psa koji je nestao krajem septembra. Bilo je nekih dojava, ali nijedan od tih pasa nije bio Čeda. Ana je bila uporna, delila je apel i fotografiju, viđali smo Čedinu njuškicu iz srećnih dana barem dva puta mesečno na svojim početnim stranama. Urezao nam se Čeda u sećanje. I onda, ovih dana, naša sugrađanka Jelena otišla je u Vrnjačku Banju po psa koga je Avenija MB uhvatila u Čačku. Naravno, nije mogla da ne „baci oko“ i na ostale drugare tužnih očiju iza rešetaka. Jedan pas joj se učinio poznat. Kao da ga je viđala negde. Ali, pas je bio uhvaćen u Gornjem Milanovcu polovinom marta. Ni Jelena nije odustala. Sledi listanje po telefonu, traženje fotografije, upoređivanje, kontaktiranje sa Anom… Čeda je napokon došao kući! Kažu da je susret sa vlasnikom bio neprocenjiv događaj. I nama, fejs populaciji, internet svedocima, srce je igralo, dan nam je bio ulepšan i počeo je osmehom. Šta se sa Čedom dešavalo svih ovih meseci, kako je preživeo hladnu zimu, samo on zna. I možda će jednom uspeti sve da ispriča svom vlasniku. Hvala ti Čedo, kroz tvoju muku naučio si nas nekoliko bitnih stvari. Psi moraju biti čipovani, ne samo zato što je to zakonska obaveza vlasnika, nego i zato što kada se izgubi postoje veće šanse da ljudi koji ga pronađu saznaju ko je vlasnik. Nikada ne treba odustajati, psa treba oglašavati na raznim stranicama, jer nikad se ne zna kojim putem ga je sudbina odvela ili odvezla. Svi mi dvonožni moramo da zanemarimo svoje nesuglasce, moramo da odbacimo sujetu, moramo da budemo zajedno na što više stranica i u što više grupa. Da zapamtimo što više tužnih psećih očiju i da ih jednom prepoznamo na mestima na kojima ih očekivali nismo.

 

Tekst:Dušanka Gavran Brajić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

error

Da li vam se svidja ovo što radimo? Podelite sa prijateljima :)