PAS SA NEKOLIKO IMENA

Najbolja stvar za psa je da ima svoj dom i svoje ljude. Ali, ako nije tako, sledeća najbolja stvar je da pas ima svoju teritoriju i mnogo svojih ljudi koji ga hrane, maze, štite…. Jedan od takvih pasa je Ona.
Ona se zove Mila, Mica, Milena, Debela, Lajka, Carica… O njoj brine desetak ljudi iz komšiluka i svako od tih ljudi dao joj je po jedno ime. Odavno je već zaboravila ko joj je bio prvi vlasnik. Desetak godina ona je tu, ničija i svačija.
Pamtim je kao vitku lovačku mladu kerušu, pomalo uplašenu. Pamtim da su mi pričali kako se šteni dva puta godišnje, iza grmlja, magacina… Kako joj štenci stradaju pored puta. Uz sav napor, dobri ljudi ne uspevaju da svim štencima nađu dom.
Za mene je, u to vreme, sterilizacija bila prilično nepoznat pojam. Do informacija se teško dolazilo, razmena mišljenja se obavljala u uskom krugu ljudi, zablude su bile na snazi. Pas koji redovno ima hranu i koga bar jednom dnevno neko pomazi, za mene je bio poprilično srećan pas.
Vreme je prolazilo, internet je bio sve dostupniji, moja svest o dobrobiti se menjala. Vodila sam i svoje i „ničije“ na sterilizacije i kastracije, ali mi je Debela nekako izmicala. Nismo se sretale, kao da je promenila lokaciju. Skoro da sam je i zaboravila.
U jesen 2012. ukrstili su nam se putevi. Videla sam je u porođajnim mukama. Iscrpljenu. Rekoše mi da se već nekoliko dana šteni i da je na izmaku snage.
Nema se vremena za čekanje! Kod veterinara – hitno. Ultrazvuk je pokazao da su svi nerođeni štenci već mrtvi, da je počelo raspadanje, sepsa je visila nad njenim životom. Urađena je hitna operacija i nakon desetak dana sterilisana Mnogoimena se vratila na „svoju“ lokaciju. Solidarno je sakupljen novac za sve što je urađeno, a ona je dobila drugu šansu.

Živela je miran život, volela je „svoje“ ljude i oni su voleli nju. U jednoj akciji hvatanja pasa od strane šintera ona je bila uhvaćena, ali je jedan od njenih staratelja digao buku i dreku, pretio da će za pet minuta da izvede na ulicu sve one koji je vole i uspeo da je izvuče iz prikolice. Prošlo je od tada više od četiri godine, miljenica ovog kraja imala je mirnu starost.Ali, danak njene mladosti i ljudske neobaveštenosti došao je ovih dana po svoje. Ona je dobila tumor dojke. Ponovo je brojala svoje poslednje dane. I ponovo su skočili ljudi, solidarno, da je spasu i produže joj život. Operisana je, za sada je dobro, ima sigurno mesto za oporavak, ima svu ljubav i pažnju. Nadam se da će i iz ove bitke izaći kao pobednik.
Oprosti mi što sam bila glupa, neobaveštena, inertna. Oprosti mi za svu tvoju mrtvu decu. Za svu tvoju muku. Za tumor koji se ne bi javio da si na vreme sterilisana. Oprosti za sve. I bori se!

Autor: Dušanka Gavran Brajić

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

error

Da li vam se svidja ovo što radimo? Podelite sa prijateljima :)