Jedan dinar za staricu i njenog najboljeg prijatelja
Još davne 1995 god. osjetio sam na sopstvenoj koži šta znači imati pa nemati. Izbjeglički život provodio sam na ulici vječito gladan i umoran kao napušteni pas. Sa oskudnom garderobom i lošom obućom preživljavao sam na ulici maštajući o svom domu i toplom kutku koje sam te godine preko noći izgubio. Volja za životom je postojala, ali želje i stvarnost se nisu sudarale ni u jednoj tački. Izgubljeni pogled nad neizvjesnom budućnošću svakodnevno je ostavljalo duboke tragove i kidalo dušu na razne načine. Godina za godinom nosile su istinsku borbu za životom i bolje sutra. Polako, rane su počele da zacjeluju, a vreme je učinilo svoje i svaki naredni dan sam gledao kao pobjedu i prihvatao i dobre i loše stvari koje je život donosio. S vremenom zaboravio sam šta znači živjeti na ulici,na hladnom betonu gladan i žedan. Sve do danas kada je sudbina odlučila da me podsjeti na stare rane.
Krenuo sam poslovnim obavezama iz Čačka za Beograd. Imao sam dovoljno vremena pa sam poželio kao nekada da prošetam Knez Mihajlovom i prisjetim se tih izbjegličkih teških i neizvjesnih dana. Parkirao sam automobil kod željezničke stanice i uputio se prema Zelenom Vencu. Poslije samo desetak minuta šetanje ugledao sam scenu zbog koje sam osjetio jezu i svu bol nagomilanu za sve ove godine. Dve istinski izgubljene duše. Oronulu staru baku čije bore odavaju godine napaćenog života i mladog psa sa nevinim pogledom na izopačen svjet oko sebe. Ljubazno sam zamolio da napravim fotografiju za uzvrat ostavljajući skroman prilog.
Mene je u momentu koji me je tada zadesio održala mladost i zdravlje ali se pitam koje to čudo mora da se desi da promjeni sudbinu baki koja prosi za sitni i prljavi novac koji nju i njenog najboljeg prijatelja surovo odvaja od gladi pa samim tim i smrti. 
Evo i ja sam sada kao prosijak koji moli one koje put navede do prolaza na Zelenom Vencu da odvoji dio svog “prljavog novca” i ostavi ga u malu crvenu zdjelicu, ako ne za pomoć staroj orunuloj baki, onda za njenog najboljeg prijatelja.
MOJ PAS
