SAHRANJIVANJE ŽIVOTINJA ILEGALNO U SRBIJI

U Beogradu kao ni u Srbiji ne postoji legalan način da sahranite kućnog ljubimca jer za njih ne postoji groblje. Takođe, zakonom je zabranjeno zakopavanje leša životinje na javnoj površini ili bilo kakvo slično odlaganje tela. Svi koji žele da se reše uginule životinje moraju da kontaktiraju JKP Zoohigijenu i veterinu, koja za određenu novčanu naknadu leš životinje preveze do najbliže kafilerije gde životinju spale. U Srbiji postoje tri kafilerije, u Somboru, Ćupriji i Inđiji. Upravo iz tog razloga vlasnici životinja neretko se odlučuju da sahrane svog ljubimca u parku, van grada ili na privatnim imanjima, što je ilegalno.

Beograđanka Jelena Markovic „Danas je uginuo moj prijatelj.Imala sam ga 17 godina, udomila sam ga sa ulice još kao štene. Pred kraj njegovog života došlo je do ozbiljnijih zdravstvenih problema, tako da se dalo naslutiti da neće moći dugo da živi. Nastao je problem kada sam pokušala da pronađem mesto gde mogu da ga sahranim, mesto gde mogu da odem, da ga posetim“. Oni koji imaju kućne ljubimce mislim da me razumeju šta sam želela da kažem.Pre skoro 20 godina, na inicijativu Snežane Voštinarov, napravljen je projekat izgradnje groblja za kućne ljubimce na Novom Beogradu. Ne znam šta se desilo!? Znate, vreme prolazi, vlast se menja, a vlasnici kućnih ljubimaca i dan danas pribegavaju alternativnim načinima sahranjivanja svojih uginulih mezimaca. Gde je „zapelo“ ? 2003. godine je doneta odluka da se radi detaljni regulacioni plan koji je završen marta 2005., kada je i usvojen. Šta se desilo u tom trenutku, pa je zaustavljena realizacija projekta? Na to pitanje nema niko odgovor. Svi zamo da su u gradu urađeni projekti koji su mnogo skuplji, dakle novac će se nekako naći, ali fali isključivo politička volja! Groblje kućnih ljubimaca je od vitalne važnosti za ovako veliki grad kao što je Beograd. Ja ja ne ŽELIM mog kućnog ljubimca, mog prijatelja pošaljem u Veterinu Beograd, odakle se telo ljubimca nosi u Ovču, a zatim u Sombor, Inđiju ili Ćupriju na masovno spaljivanje, pritom da za to platim 5.100 din. NE ŽELIM! U veterinarskoj ordinaciji su mi rekli da mogu leš da ostavim u ordinaciji, a od raznih ljudi sam dobijala informacije da se bacaju na deponiju. Složiće te se samnom, retko ko želi da se na ovaj način oprosti sa ljubimcem, koji mu je godinama bio član porodice, jer na kraju dobija samo račun da je tu uslugu platio. A da li znate da se sve osim spaljivanja, odnosno predaje tela ljubimca Veterinarskom fakultetu ili Veterini Beograd, je ilegalno. Moje je mišljenje da je to kršenje ljudskih prava. Država te tera da uradiš ono što ne želiš, a smrt ljubimca je emotivan i bolan događaj. Vlasnicima nije pružena šansa izbora, a to je ono što je najstrašnije! Osim što je nedostatak groblja nehuman, to je i rizično, jer nekad vlasnici u svom bolu pogrešno sahrane svoje ljubimce pa to potencijalno predstavlja rizik za javno zdravlje. Znate, meni danas uginuo član porodice, ne pas, ne životinja! PRAVI PRIJATELJ. Rastao je uz moju decu i oni uz njega. On je naš HEROJ, znao ga je ceo Beograd. I za kraj, gospodine predsedniče: Groblje ljubimaca nije samo rešenje velikog problema grada, već je reč i o dostojanstvu životinje koja je bila deo porodice, ali i dostojanstvu vlasnika! U tom zajedničkom životu stvaraju se neraskidive veze i snažne emocije.

Autor: Jelena Ćirić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

error

Da li vam se svidja ovo što radimo? Podelite sa prijateljima :)